Proslava svetoga Vlaha u Peruu

Zahvaljujemo štovateljima svetoga Vlaha iz Perua na poslanom tekstu i slikama o proslavi svetog Vlaha u Peruu.

Poznato je da je daleki Peru bila prva južnoamerička država u kojoj su došli Hrvati i to s našega područja. Kronike govore o dubrovačkom vlastelinu Basiliju Basiljeviću (Bassegli) koji je još 1532. godine kao i mnogi Europljani, odlučio iskušati sreću u zemljama Latinske Amerike. Krenuo je karavanom koja je pratila konkvistadora Francisca Pisarra, a njegovo ime nalazi se zapisano u Archivo de Indias u Sevilli. Među članovima ekspedicije u osvajanju Novoga svijeta, teritorija carstva naroda Inka, s njim je pošlo dvadesetak osoba, ljudi od mora, tražeći bolje sutra. Tako su stigli do grada Cusca (Cusco) koji je bio sveti grad i prijestolnica carstva Inka; grad je smješten na 3040 metara nadmorske visine, a udaljen je od Machu Pichua samo 110 kilometara. Često se u literaturi govori o Cuscu kao „pupku svijeta“ drevnih Inka, odnosno kao o „drugom Jeruzalemu“ radi njegova smještaja i broju crkava kojih je ondje 28.

Dolaskom Španjolaca i ostalih Europljana spomenute su crkve bile uglavnom izgrađene na temeljima hramova Inka. Basilije Basiljević zajedno sa svojim mornarima naseljava se na ovome području; žive, trguju, rade i stvaraju. Nostalgija vremenom postaje prevelika i oni grade najveću župnu crkvu 1544. godine, smještenu u jednom od najstarijih dijelova grada. Danas je to jedna od najstarijih parokija u gradu. Crkva je bila posvećena sv. Vlahu (San Blas) i navodno je građena na jednom od temelja hramova Inka.

Vjeruje se da je ta crkva u Cuscu bila izgrađena 1544 godine, a izvanka je to bilo samo jednostavno zdanje. Crkva je 1650. godine stradala u potresu, ali je u kamenu obnovljena, a posebno zvonik koji je u baroknome stilu.

Prema nekim izvorima na teritoriju Perua su od naših iseljenika bile izgrađene tri crkve posvećene sv. Vlahu. Spominje se crkva u Callao – pomorskoj luci glavnoga grada Perua, Lime. I ta je crkva bila stradala u jednom potresu i nikad nije obnovljena, a za treću crkvu na čast sv. Vlaha nije poznato gdje je bila izgrađena. Najveća vrijednost i ljepota postojeće crkve u Cuscu u njenoj je unutrašnjosti. To je propovjedaonica sv. Vlaha , remek-djelo drvorezbarstva, napravljeno u cedrovu drvu. Po mnogima je to najvrjedniji umjetnički spomenik ove vrste u čitavoj Južnoj Americi.

Djelo je to neznanoga autora, a također je nepoznato točno vrijeme izrade ovoga prekrasnoga umjetničkog dijela. Propovjedaonica  stoji kao nijemi svjedok velikog umijeća, posvećene ljubavi i štovanja sv. Vlaha.

Pa eto, tamo daleko na 3040 metara nadmorske visine, u nekadašnjem carstvu Inka, u prijestolnici Cusco čuva se i štovanje sv. Vlaha. Ulaže se velika briga da se ovo bogatstvo i baština sačuvaju i za sljedeće generacije. U unutrašnjosti opisane crkve nalaze se oltari također napravljeni u cedrovu drvu, a koji su ukrašeni pozlaćenim listićima. Na zidovima se nalazi osam slika na platnu s impresivno izrađenim okvirima, a predstavljaju sv. Vlaha kao biskupa s njegovim obilježjima (insignijama).

U današnje doba se ovdje prigodno za Gospu Kandeloru i sv. Vlaha održavaju tradicionalne Feste koje su uvrštene u nacionalnu i svjetsku baštinu. Te svečanosti i program traju danima.

Glavna svečanost traje tri dana, često uz desetke tisuća ljudi. Svečevi kipovi na postoljima nose se u povorci ulicama Cusca. Često po tridesetak osoba sudjeluje u samome nošenju, uz obavezno prisustvo nekoliko kongresnika i crkvenih velikodostojnika iz glavnoga grada Lime. Sve se ovo događa uz tradicionalni vatromet, ljudima u narodnim nošnjama uz pratnju velikog broja mažoretkinja. Završni dio ove svečanosti je smotra folklora na nacionalnom stadionu.

Festa sv. Vlaha u Peruu kao i njezino obilježavanje djelo su svih naših ljudi- iseljenika, koji su nekad davno još 1533. godine, pa sve do današnjega dana dolazili u Peru. Ljudi su to koji su sa sobom odnijeli svoje običaje, tradiciju i nadasve štovanje sv. Vlaha. Danas u Limi postoji hrvatska parokija sv. Leopolda Mandića uz crkvu koju su izgradili naši iseljenici.

Naši sugrađani i iseljenici dali su oslikati njene zidove slikama naših svetaca, između ostalih tu je i prikaz sv. Vlaha s gradom Dubrovnikom.

Svake godine za Parčev dan prigodno se organizira velika svetkovina, sveta misa uz procesiju, barjake i potomke iseljenika našeg porijekla odjevenih u narodne nošnje našega kraja. Skoro svaku godinu za samu Festu dođu diplomati iz susjednih južnoameričkih država.

Službu predvodi otac Drago Balvanović, dugo vremena generalni vikar za Južnu Ameriku, uz biskupa našega porijekla, našega pomoćnog svećenika don Marka Jukića i još nekoliko svećenika iz glavnoga grada Lime. Misno slavlje uveličava crkveni zbor pjevajući naše pjesme, dakako sami izvođači su naši ljudi – odnosno njihovi potomci.

Među njima ima i onih koji ne govore naš jezik ili nisu nikad bili u Hrvatskoj, a također ima i onih koji su naš jezik naučili sa svojim roditeljima, u dijalektu.

Poslije mise je obavezno grličanje i druženje, a susreti se nastavljaju u posebnom salonu uz zakusku, piće i glazbu. Obično je to i nekoliko dana poslije same svetkovine, uglavnom subotom ili nedjeljom, u hrvatskom klubu u Limi koji je smješten u dijelu grada koji se zove Jesús María. Sam klub je smješten ispred crkve svetog Antuna Padovanskog u kojoj su se održavale svete mise za naše iseljenike do izgradnje naše nove crkve posvećene sv. Leopoldu Mandiću. U istom klubu se priređuje svečana zabava uz prisustvo naših uzvanika i diplomata.

Ove će godine misno slavlje, kao i sva prigodna događanja biti moguće pratiti on-line.